![\"\"](\"https:\/\/dugasamrvicama.com\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/pexels-caio-1038260-1-1024x681.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nOd prvih koraka nau\u010dimo razdvajati dobro od lo\u0161eg, lijepo od ru\u017enog, smije\u0161no od tu\u017enog\u2026.daju nam standarde i kriterije po kojima trebamo ustrojiti \u017eivot i \u017eivjeti onako kako bi bilo dostatno da se ka\u017ee da smo sretni. Ali, prokleti smo zdravim o\u010dima, pa zavirujemo povremeno preko ograde, u susjedna dvori\u0161ta. Pa malo na cestu da vidimo tko prolazi, pa sjednemo na savr\u0161enu terasu i umjesto da u\u017eivamo u pogledu na svoje bilj\u010dice i skladno ure\u0111en balkon, tra\u017eimo pogledom nesuvisle stvari po tu\u0111im terasama.<\/p>\n\n\n\n
Ne mogu re\u0107i da je tu kriv samo odgoj, karakter ili nametnuti standardi sa kojima \u017eivimo. Kriva je po malo i ljudska radoznalost. Mo\u017eemo se ljutiti na nju, a obi\u010dno se i ljutimo kad smo mi predmet promatranja. Ali, ne\u0107emo priznati da volimo raditi to isto dok nas nitko ne gleda. Voajeri nisu suvremen pojam, to je kategorija dospjela iz pro\u0161losti. I opstala je kroz stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam bila trudna na pregledima sam znala \u010duti sva\u0161ta. Ono \u0161to mo\u017ee proizvest \u010dekaonica trudni\u010dke ambulante, ne mo\u017ee nitko. Sjedne gospo\u0111a preko puta mene i skenira me, skenira i onda mi pobjedonosno ka\u017ee da zna gdje \u017eivim i da me vidi \u010desto na balkonu. Sledila sam se! Ja sam od one vrste koja na svoju veliku terasu voli iza\u0107i i u pid\u017eami, ra\u0161\u010dupana , izvalit se na svojoj fotelji, \u010ditat knjigu i glasno raspravljat sa frendovima ili sa Bobom. Ljeti znamo napravit mali tulum za odabranu ekipu, ro\u0161tiljati, a kako smo dobili klince, curama je balkon i igraonica, pri\u010duvni parki\u0107, kupali\u0161te. Terasa je dio na\u0161eg stana i \u010desto ljeto bude centralno mjesto okupljanja. Velika je, dovoljna da svatko ima svoj kutak i mjesto. Doslovno, \u017eivot nam se odvija na njoj.<\/p>\n\n\n\n
Ali, kad \u010dujem da me netko bezazleno promatra stvori mi se gr\u010d u \u017eelucu, pa razmi\u0161ljam \u0161to se sve da vidjeti i i\u0161\u010ditati iz tih slika i scena na mojoj terasi. Pro\u0111e te jeza, jer pomisli\u0161 na najgore. Po\u010dne\u0161 paranoi\u010dno promatrat zgrade preko puta tvoje, gledat ljude koji se kre\u0107u ispred zgrade, razmi\u0161ljat o pedofilima, manijacima, \u010dudnim susjedima koji imaju neobi\u010dne sklonosti.<\/p>\n\n\n\n
Ro\u0111eni sam pani\u010dar, pa su scenariji u takvim situacijama totalna koma.<\/p>\n\n\n\n
Ali, malo dublji razgovor na razini op\u0107e pristojnosti mi samo otkrije da se radi o bezazlenoj susjedi koja \u017eivi sama. Dani su joj isti, nema puno prijatelja, djeca \u017eive negdje u Kanadi\u2026.Ka\u017ee mi da gledaju\u0107i sklad i idilu na mom balkonu stje\u010de dojam da ima jo\u0161 ljudi koji \u017eive harmoni\u010dno i lijepo. Da se razumijemo, mi smo bu\u010dna obitelj i svaka dje\u010dja nepodop\u0161tina bude popra\u0107ena sa mojim glasom. Mama sam, \u0161to \u0107u. J<\/p>\n\n\n\n
Umirila me \u010dinjenica da njeno promatranje nije zlobno, ali nelagoda nije nestala.<\/p>\n\n\n\n
A opet, sje\u0107am se svog putovanja u Monako. Obo\u017eavala sam \u0161etati ulicama i pred ve\u010der zavirivati ljudima kroz otvorene prozore. Nije da sam tra\u017eila luksuz, nego slike koje sam ja imala u svojim vizijama budu\u0107nosti. Odu\u0161evljavala sam se lijepo ure\u0111enim prostorima, obiteljskim atmosferama, zgodnim mladim ljudima koji bi nakon napornog radnog dana zajedno kuhali u savr\u0161enim kuhinjama. Jesam li po\u017eeljela imati stan u Monaku? Ne! Bio mi je dovoljan moj Balkan, ali tada sam imala dojam da mi Balkanci nikad ne postignemo tu idili\u010dnu sliku za koju bi netko rado nepristojno bacio pogled kroz otvoren prozor.<\/p>\n\n\n\n
O, kako sam se prevarila!<\/p>\n\n\n\n
Promatranje trave u tu\u0111em dvori\u0161tu je na\u0161 sport. Uvijek smo zainteresirani za tu\u0111e \u017eivote. Ticalo nas se ili ne. I nije bitno da li se radi samo o poznaniku, nepoznatom \u010dovjeku ili slavnoj osobi. Sve \u0161to se de\u0161ava u tu\u0111em \u017eivotu zabavljat \u0107e nas do neslu\u0107enih granica.<\/p>\n\n\n\n
I najkomi\u010dnije mi je kad netko prepri\u010dava neki detalj iz tu\u0111eg \u017eivota, a sugovornik se iz petnih \u017eila poku\u0161ava sjetiti tko je to, da li poznaje tu osobu. Pa i ako na koncu te\u0161kog razmi\u0161ljanja zaklju\u010di da mu osoba nije poznata, nema veze. Ipak \u0107e se postavljati pitanja.<\/p>\n\n\n\n
Iz radoznalosti? Hm, ne bih rekla.<\/p>\n\n\n\n
\u010cini mi se da smo stra\u0161no napa\u0107eni projekcijama budu\u0107nosti koja se ne ostvaruje, pa kroz prizmu \u017eivota drugih ljudi kompariramo svoj stupanj uspjeha ili neuspjeha. Zaviriti u tu\u0111e dvori\u0161te, procijeniti stepen bujnosti trave, metoda je koju ni znanost ne mo\u017ee opisat.<\/p>\n\n\n\n
Ali, mi je koristimo uporno. I uspje\u0161no! Ve\u0107 generacijama.<\/p>\n\n\n\n
Samo se sjetite tipi\u010dnih scena kad bi vam tata rekao \u201e pa kako mali od Rankovi\u0107a mo\u017ee pro\u010ditat \u0161est lektira za tjedan dana, a ti ne mo\u017ee\u0161\u201c. Razum bi vam tada rekao da tog malog od Rankovi\u0107a va\u0161 tata vidi u djeli\u0107u sekunde, uz pristojno \u201e dobar dan\u201c. Dakle, nema \u0161anse da ima priliku saznati \u0161to mali \u010dita, d ali \u010dita i kako mu ide. Nekako se te informacije znaju. Pohranjene su u trezor znanja i \u010dekaju trenutak da nam poka\u017eu \u0161ah-mat.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda se ovaj blog trebao zvati \u2013 vjerujete li tu\u0111im sre\u0107ama?<\/p>\n\n\n\n
Ali, nije!<\/p>\n\n\n\n
Nije, jer ima ne\u0161to terapeutsko u gledanju u tu\u0111a dvori\u0161ta, u tu\u0111e \u017eivote. I taman da samo promatramo, koliko god drugoj strani bilo neugodno u tom trenutku, kod nas \u0107e se pojaviti osje\u0107aj da ne\u0161to moramo mijenjati, kopirati, sanirati\u2026<\/p>\n\n\n\n
Benchmarking, rekli bi stru\u010dnjaci!<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda nam je pogled u tu\u0111e \u017eivote donio olak\u0161anje, jer su u na\u0161em trenutno te\u0161ke drame, mo\u017eda nam je dosadno do te mjere da u svom \u017eivotu ne vidimo razloga za fokus.<\/p>\n\n\n\n
Ne treba osu\u0111ivati ni sebe ni druge. U ljudskoj je prirodi da promatra, da uspore\u0111uje i da snuje. Dvori\u0161ta su uvijek ljep\u0161a kod drugih. Od \u0161ume nikad ne vidimo stablo, jer nam se i na\u0161a \u0161uma ba\u0161 ne svi\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Da li zbog balkanskog mentaliteta, ljudske radoznalosti ili osobne napa\u0107enosti, \u010desto bacimo oko preko susjedne ograde. \u010cisto da vidimo raste li ta trava, zalije li je gazda povremeno\u2026.<\/p>\n\n\n\n
I ba\u0161 tih dana, na\u0161a nam se ne \u010dini u top formi..<\/p>\n\n\n\n
Ali, to nije razlog da se usporedimo sa tu\u0111im dvori\u0161tima. Mo\u017eda nam se ta sorta trave ne bi ba\u0161 svidjela, ne bi uspjela u na\u0161em dvori\u0161tu. Mo\u017eda kod nas ima premalo sunca trenutno. Mo\u017eda se gazda mu\u010di svaki dan, a mi ne\u0107emo svoju zaliti ni jednom kantom u vrelim ljetnim danima\u2026.<\/p>\n\n\n\n
\u017divot se odvija ovdje i sada. U na\u0161em dvori\u0161tu. Sa onom travom koju smo sami posijali. Sami je odr\u017eavamo i njen izgled uvijek zavisi od koli\u010dine ljubavi i truda koju ulo\u017eimo. Mo\u017eda samo trebamo promijeniti prihranu, pa \u0107e i na\u0161a trava biti zelena.<\/p>\n\n\n\n
Sve dok promatramo \u010deznutljivo u dvori\u0161te drugih ljudi, dok vidimo samo idilu \u017eivota kojim \u017eive, ne\u0107emo biti svjesni potencijala koje nosi na\u0161e dvori\u0161te. Samo je stvar fokusa i zadovoljstva, truda i ulaganja.<\/p>\n\n\n\n
A u \u010diji \u017eivot ulo\u017eiti, ako ne\u0107emo u svoj.<\/p>\n\n\n\n
Trava uvijek raste i koristi kapacitete koje ima.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to i mi ne bi rasli na taj na\u010din.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Da li zbog balkanskog mentaliteta, ljudske radoznalosti ili osobne napa\u0107enosti, \u010desto bacimo oko preko susjedne ograde. \u010cisto da vidimo raste li ta trava, zalije li je gazda povremeno\u2026. I ba\u0161 tih dana, na\u0161a nam se ne \u010dini u top formi.. Od prvih koraka nau\u010dimo razdvajati dobro od lo\u0161eg, lijepo od ru\u017enog, smije\u0161no od tu\u017enog\u2026.daju […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":989,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ocean_post_layout":"","ocean_both_sidebars_style":"","ocean_both_sidebars_content_width":0,"ocean_both_sidebars_sidebars_width":0,"ocean_sidebar":"0","ocean_second_sidebar":"0","ocean_disable_margins":"enable","ocean_add_body_class":"","ocean_shortcode_before_top_bar":"","ocean_shortcode_after_top_bar":"","ocean_shortcode_before_header":"","ocean_shortcode_after_header":"","ocean_has_shortcode":"","ocean_shortcode_after_title":"","ocean_shortcode_before_footer_widgets":"","ocean_shortcode_after_footer_widgets":"","ocean_shortcode_before_footer_bottom":"","ocean_shortcode_after_footer_bottom":"","ocean_display_top_bar":"default","ocean_display_header":"default","ocean_header_style":"","ocean_center_header_left_menu":"0","ocean_custom_header_template":"0","ocean_custom_logo":0,"ocean_custom_retina_logo":0,"ocean_custom_logo_max_width":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_width":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_width":0,"ocean_custom_logo_max_height":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_height":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_height":0,"ocean_header_custom_menu":"0","ocean_menu_typo_font_family":"0","ocean_menu_typo_font_subset":"","ocean_menu_typo_font_size":0,"ocean_menu_typo_font_size_tablet":0,"ocean_menu_typo_font_size_mobile":0,"ocean_menu_typo_font_size_unit":"px","ocean_menu_typo_font_weight":"","ocean_menu_typo_font_weight_tablet":"","ocean_menu_typo_font_weight_mobile":"","ocean_menu_typo_transform":"","ocean_menu_typo_transform_tablet":"","ocean_menu_typo_transform_mobile":"","ocean_menu_typo_line_height":0,"ocean_menu_typo_line_height_tablet":0,"ocean_menu_typo_line_height_mobile":0,"ocean_menu_typo_line_height_unit":"","ocean_menu_typo_spacing":0,"ocean_menu_typo_spacing_tablet":0,"ocean_menu_typo_spacing_mobile":0,"ocean_menu_typo_spacing_unit":"","ocean_menu_link_color":"","ocean_menu_link_color_hover":"","ocean_menu_link_color_active":"","ocean_menu_link_background":"","ocean_menu_link_hover_background":"","ocean_menu_link_active_background":"","ocean_menu_social_links_bg":"","ocean_menu_social_hover_links_bg":"","ocean_menu_social_links_color":"","ocean_menu_social_hover_links_color":"","ocean_disable_title":"default","ocean_disable_heading":"default","ocean_post_title":"","ocean_post_subheading":"","ocean_post_title_style":"","ocean_post_title_background_color":"","ocean_post_title_background":0,"ocean_post_title_bg_image_position":"","ocean_post_title_bg_image_attachment":"","ocean_post_title_bg_image_repeat":"","ocean_post_title_bg_image_size":"","ocean_post_title_height":0,"ocean_post_title_bg_overlay":0.5,"ocean_post_title_bg_overlay_color":"","ocean_disable_breadcrumbs":"default","ocean_breadcrumbs_color":"","ocean_breadcrumbs_separator_color":"","ocean_breadcrumbs_links_color":"","ocean_breadcrumbs_links_hover_color":"","ocean_display_footer_widgets":"default","ocean_display_footer_bottom":"default","ocean_custom_footer_template":"0","ocean_post_oembed":"","ocean_post_self_hosted_media":"","ocean_post_video_embed":"","ocean_link_format":"","ocean_link_format_target":"self","ocean_quote_format":"","ocean_quote_format_link":"post","ocean_gallery_link_images":"off","ocean_gallery_id":[],"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-987","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nesto-posve-osobno","entry","has-media"],"yoast_head":"\n