Ukratko o meni

Ovdje bih trebala staviti zrcalo ispred sebe, jer teško je objektivno pričati o nekome koga jako voliš. To bi zrcalo pokazalo puno mana – od tvrdoglavosti, brzopletosti, do samopouzdanja koje me često napusti. Trebala su mi desetljeća da se prihvatim takvu kakva sam. Nesavršenu da gora ne mogu biti. Srećom, društveni standardi su me mazili, pa sam ostvarila sve ono zacrtano za žensko dijete u glavama nekih baba, susjeda, tetki i ženske kompanije. Eto, da ispunimo formu…

Nego sa kim vi to imate posla. Pred vama tipka i ogolit će svoje misli i život, svoje želje, težnje i snove jedna novinarka, PR-ovka, doktorica znanosti, profesorica na fakultetu…
U ovom segmentu bloga, sve ovo će biti nebitno, jer da vas zanima što ja to profesionalno znam, upisali bi neki studij, pa bih vas semestar ili dva davila do beskraja. Ovako, pišem o temama koje me bole, kojima se radujem i koje me drže na površini da ne potonem. A misli su duboka voda, brzo nas povuku, pa zapnemo u nekom vrtlogu, samelje nas do te mjere da izgubimo sami sebe. Kad nas izbaci van, ne ličimo na onu osobu od prije. Prokletstvo razmišljanja…

Nego, vratimo se onim nametnutim društvenim standardima…..
Imam muža i on ima mene. To je legalno, potpisali smo i sad nema nazad. Naprijed možemo skupa ili odvojeno. Odolijevamo vremenu već deset godina. Dobro nam ide. Brak nam je kao onaj crtić „A e to“.  Samo život…, ali i ljubav, prijateljstvo i privrženost.
Ponosna sam mama dvjema predivnim vilama. Jedna je Mrvica, jer smo strepili da li će joj uopće srce kucati. Sa 6mm. bila je spremna da nam mahne i već smo znali da je naše sazviježđe dobilo svoju zvijezdu. Dali smo joj ime Lucija, jer je donijela svjetlost u tamne kutove naših života.

Cijelu obitelj upotpunila je jedna mala Duga. Rođena nakon puno suza, u jeku pandemije, uz strahove za koje nisam vjerovala da je moguće osjetiti. Zove se Elena. Kao djevojka iz stare makedonske pjesme. Ima nešto grčko u njoj..
I opet nam je došlo svjetlo. Sad smo potpuni. Neka sreća potraje što duže.
I na kraju, ono spomenarski. Volim čitat, i to jako! Volim kuhat, pa mi kukovi teže u beskonačno. Volim fotografiju, volim pisat, volim sladoled od vanilije sa karamelom, Leonarda Cohena, planine, snijeg i skijanje…
Evo, ako u mom zrcalu vidiš naznake zanimljivih tema i osobu zbog koje te neće zaboljet glava dok čitaš njene tekstove, pretplati se na newsletter da te mogu suptilno obavijestit kad nešto novo stavim na blog.

Radujem se druženjima.
Vaša Željka