Možda bi bilo pametnije da sagledamo svoje prednosti i nedostatke, pa da samokritički prihvatimo što se već nudi. U svakom žitu ima kukolja, ali i svako žito može rodit preko očekivanih granica. Tanka je linija između propasti i uspjeha.

Imam puno staža u traženju posla. O vremenskoj odrednici ne vrijedi govoriti, jer je relativna. Ali, od prvog dana gimnazije razvijao se nekakav san o idealnom poslu. Baš je bio nekakav čudan, u magli. Neodređen. Nepotpun. Pun rupa , kao švicarski sir. Falilo je znanja i vizije. Falilo je mene u njemu. A tko sebe poznaje tih srednjoškolskih dana.

Sanjala sam o genetici, biologiji….nisam znala da u meni čuči talent. A nećeš ti talenta, ako ga ne upotpuniš znanjem. Jasna i precizna odrednica vremena u kojem sam taložila činjenice. Neke sam odbijala, jer su mi bile teške, neke zato što ih nisam razumjela. A neke sam prirodno usvojila, kao da dijete usvajam. 

I onda diplomiraš i kreneš u tu žabokrečinu traženja svog prvog kruha. Čudno je to vrijeme bilo…Nizali su se poslovi, razvijala karijera…ali nikad nisam došla do te utopije – idealnog posla. Danas, sa odmakom godina, pitam se da li uopće ima smisla težiti idealnim poslovima, onim iz snova. I onako ih čekamo kao Godota, pa cijeli radni vijek stojimo na mjestu. Možda bi bilo pametnije da sagledamo svoje prednosti i nedostatke, pa da samokritički prihvatimo što se već nudi. U svakom žitu ima kukolja, ali i svako žito može rodit preko očekivanih granica. Tanka je linija između propasti i uspjeha.

Razgovaram neki dan sa prijateljicom. Napatila se godinama sa šefovima čangrizavim i teškim kao olovo. Ugušena je, uništena, ali ostala je žilava. I konačno, donijela je odluku o koraku u nepoznato. Krenula je u samostalne vode, ostavila sigurnost posla iza sebe. Počela učit neke nove vještine u 40-im godinama. Danas sjaji sjajem kojim ja nikad neću sjajit. Nevjerojatna je! Ne zavidim joj, jer svaki dan živi sa stresom, budi ga na jastuku svako jutro i daje mu prvu kavu, kao i sebi. Stres je prati kao sjena. Vikendi su izgubljeni, godišnji odmori opterećeni čudnim rokovima i klijentima.

Ali, kad razgovarate sa tom mladom ženom punom ideja, iz aviona vidite koliko cvjeta na očigled. Cijelo stoljeće nisam vidjela osobu tako zadovoljnu, kao što je ona. Ne dozvoljava da je bilo koji problem ukopa i da je  vrati na pod. Njena putanja je let ka gore i ostvarit će je, makar na vrh stigla krvavih koljena. Divim joj se u punom smislu te riječi. Ona je moja super žena!

Kad bi meni netko ponudio takav scenarij, ne bih ga prihvatila. Prevelik sam pekmez za dane kad sve ide niz brdo. Ima nas i takvih Uljuljkana sam u svoj komfor ne prevelikih turbulencija. U ovoj fazi života – ni u ludilu! 

Tko zna hoću li ikad doći pameti. 

Možda sam ziherašica, ali još uvijek u ovim teškim vremenima sanjam o sigurnosti na svim poljima. Dosadni, sigurni posao, kako ono kažu, za jednim stolom do mirovine. To je za mene  optimalan model. Žrtvovala sam kreativnost, talente, ambicije, projektni pristup svemu što radim. Bio je to bolan proces, ali nužan. Vagala sam godinama razloge za i protiv, olakšavala, pa malo otežavala samoj sebi. Nadala se, prizemljivala svako malo.  Užasno težak period.  Morala sam.

I kad donesete odluku da ćete objeručke prihvatit siguran, ali dosadan posao, nećete se riješiti osjećaja žaljenja. 

A šta da sam…..Šta bi bilo, kad bi bilo….

I onda kreće agonija samosažaljenja, mučenja sebe i svih oko sebe. Ambicije čuče negdje u vama, njih niste ubili potpisivanjem ugovora, ali ne date im van. 

Svjesno.

Kako god okreneš, Kvaka 22 je na pomolu. Ne okreneš se, već te samelju trendovi i već te gazi nova tehnologija. Pa i ono što si sanjao kao idealan posao, ostaje u magli, još više nedostižno.  Život nas pretvori u prah kroz brigu o djeci, domaćinstvu, roditeljima…nemaš više vremena ići na simpozije, konferencije, plaćati sam sebi silne edukacije i seminare… 

Naravno, prioriteti!

Samo čekaš vikende i eventualno malo vremena za buljit u Netflix i neku laganu seriju zbog koje mozak neće proključat.  Nova životna idila – plati račune i čekaj narednu plaću.

Budisti imaju zen, uspješni se čude kako ne možeš primijeniti tako jednostavna rješenja i savjete koje će ti ponudit za samo 50% tvoje mjesečne plaće. Znanje se plaća, to ti je tako. A oni imaju rješenje koje tebi nedostaje da prodišeš i da one ambicije opet ugledaju svjetlo dana.

Ti imaš Godota, ljepotice moja.

Sad ga čekaj i nadaj se da će naći put do tebe.